Zivot je satkan od iskusenja. Od pobjeda i poraza. Od uspona i padova. I na kraju, nastavlja se. Ne odustajes, boris se, trazis resenje i ucis.
Cijeli zivot ucimo. A zivotna skola je najvaznija. Zivot nas uci kako da napravimo prve korake, kako da izgovorimo prvu rijec. Nauci nas kako da istrpimo prvi pad sa bicikla, jer taj pad je bezbolan i priprema za udarce koji nas tek cekaju a koji su snazniji i bolniji. Ljudi su zlobni pa udaraju u dusu, u osjecsnja, vrijedjaju ti emocije a to boli vise od fizickog bola. A ti si jedan od sto koji ne mrzi, koji je naucio da postuje, da ono sto zeli dobije postenim trudom i radom. Pa te zbog toga bace na dno, slone ti zelje i ubiju nade. I onda se razocaras. Pomislis da na svijetu nema mjesta za tebe. Da se ne uklapas.
Ali, ti se tako savrseno uklapas u ovaj ludi svijet. Ti si savrseno zrno prasine u vrtlogu prljavstine. Ti sa razlogom postojis. Ustajes iz nacrnje tame, spreman da se suocis sa losim, da svijetu pokazes da i za dobrog covjeka ima mjesta u ovom losem drustvu. Jer dobar covjek se ne predaje. On ima ogromnu snagu, iskrenu volju, cist obraz a to ni najzlobniji ne mogu pokvariti.
