"Novak nece braniti titulu u Parizu."
Bila je to glavna vijest ove kisovite srijede. Mladi Dominik Tim bio je prejak za naseg heroja nacije. Ostali smo razocarani poslije Novakovog poraza, jos jednog u nizu vec nekoliko mjeseci ali od Novaka ne odustajemo ! Ali, pitamo se, da li je Novak odustao od tenisa ?
Sta da se radi kada nista ne ide ? Kada se porazi redjaju, jedan za drugim a izlaza ni na vidiku ! Svjesni smo da Nole nije onaj stari, onaj koji je imao zar u ocima, snagu u stisnutoj pesnici, zelju za pobjedom na licu. Sakrila se ta njegova zelja za igrom, za pobjedama, za slavljem poslije dobrog poena. Skrila se ta energija koju smo osjecali gledajuci ga cak i na malim ekranima.
Da li se desilo to da je Nole pregorio u trenutku kada je dotakao zvijezde, kada se uzdigao medju besmrtne i ispisao tenisku istoriju ? Da li je tada dostigao svoj vrhunac i tu stavio tacku na svoj lik i djelo u tenisu ? Ovo je retorsko pitanje, jer teniski strucnjak nisam da bih odgovorila na ovo pitanje ali se nadam da su odgovori na ova postavljena pitanja NE ! Jer, ja i jos milioni Noletovih navijaca zele i dalje da gledaju i osjecaju Noletov zar, tu zelju za pobjedama. Zelimo da osjecamo ponos dok pobjedjuje i dize trofeje, jer malo je toga sto nas u ova cudna vremena cini ponosnim.
Na te zelje imamo pravo ali, iako nam je to u mentalitetu, nemamo pravo da kritikujemo i osudjujemo. Noletovi porazi su samo njegovi, kao i pobjede. Samo je on zasluzan za njih a mi mozemo samo da ih dozivimo, slavimo ili komentarisemo. Ne i da osudjujemo ! Poslije kise sunce dodje. Poslije poraza ce doci i pobjede. Na nama je da postujemo Novakove izbore i korake. Da se nadamo promjenama na bolje i da vjerujemo da cemo uskoro slaviti nove pobjede.
Jer, malo ko nas je ucinio toliko ponosnim, malo ko nas je natjerao da nocima ostajemo budni cekajuci Noletov mec. Malo ko je ucinio da nam je srce ispunjeno ponosom a ne gorcinom. A takvi ljudi se pamte i postuju a ne osudjuju !
