Pitanja

Budim se, novo je jutro. Muci me glavobolja. Bila je to teska noc a dan ce biti jos tezi. Nakupilo se toliko toga, suze su same potekle. Nisi razumio, nijednu rijec, nijednu suzu.
Pitao si sta mi je, pitao zasto placem. Zar je trebalo da ti objasnjavam svoje suze ? Zar je trebalo da objasnjavam svoju bol ? Zar me tako malo poznajes ?
Muci me ova glavobolja. Tak pritisak u glavi je tesko podnosljiv. Boli me svaki dio tijela. Boli me srce i dusa. Muce me pitanja. Roje se, jedno za drugim a ne znam kako da odgovorim na njih. Zapravo, plasim se odgovora.
Ko smo, zapravo, ti i ja ? Ko si ti ? Jesi li ti onaj covjek zbog koga mi je tijelo zatreperilo, kome sam se prepustila bez razmisljanja, kome sam oprostila i ono sto se ne oprasta. Jesi li ti onaj covjek zbog koga sam zaboravila ko sam JA ? Gdje je taj voljeni muskarac, gdje je se sakrio ?
Puno je pitanja a odgovori su teski i surovi, i plase me. Plasi me njihov ishod.
Sacekacu da prodje ova glavobolja, mozda onda sve bude jednostavnije.
Mozda i mi tada ne budemo toliko komplikovani....

"Novak nece braniti titulu u Parizu."

"Novak nece braniti titulu u Parizu."
Bila je to glavna vijest ove kisovite srijede. Mladi Dominik Tim bio je prejak za naseg heroja nacije. Ostali smo razocarani poslije Novakovog poraza, jos jednog u nizu vec nekoliko mjeseci ali od Novaka ne odustajemo ! Ali, pitamo se, da li je Novak odustao od tenisa ?
Sta da se radi kada nista ne ide ? Kada se porazi redjaju, jedan za drugim a izlaza ni na vidiku ! Svjesni smo da Nole nije onaj stari, onaj koji je imao zar u ocima, snagu u stisnutoj pesnici, zelju za pobjedom na licu. Sakrila se ta njegova zelja za igrom, za pobjedama, za slavljem poslije dobrog poena. Skrila se ta energija koju smo osjecali gledajuci ga cak i na malim ekranima.
Da li se desilo to da je Nole pregorio u trenutku kada je dotakao zvijezde, kada se uzdigao medju besmrtne i ispisao tenisku istoriju ? Da li je tada dostigao svoj vrhunac i tu stavio tacku na svoj lik i djelo u tenisu ? Ovo je retorsko pitanje, jer teniski strucnjak nisam da bih odgovorila na ovo pitanje ali se nadam da su odgovori na ova postavljena pitanja NE ! Jer, ja i jos milioni Noletovih navijaca zele i dalje da gledaju i osjecaju Noletov zar, tu zelju za pobjedama. Zelimo da osjecamo ponos dok pobjedjuje i dize trofeje, jer malo je toga sto nas u ova cudna vremena cini ponosnim.
Na te zelje imamo pravo ali, iako nam je to u mentalitetu, nemamo pravo da kritikujemo i osudjujemo. Noletovi porazi su samo njegovi, kao i pobjede. Samo je on zasluzan za njih a mi mozemo samo da ih dozivimo, slavimo ili komentarisemo. Ne i da osudjujemo ! Poslije kise sunce dodje. Poslije poraza ce doci i pobjede. Na nama je da postujemo Novakove izbore i korake. Da se nadamo promjenama na bolje i da vjerujemo da cemo uskoro slaviti nove pobjede.
Jer, malo ko nas je ucinio toliko ponosnim, malo ko nas je natjerao da nocima ostajemo budni cekajuci Noletov mec. Malo ko je ucinio da nam je srce ispunjeno ponosom a ne gorcinom. A takvi ljudi se pamte i postuju a ne osudjuju !

~Iz mog pera rijeci~

Zivot je satkan od iskusenja. Od pobjeda i poraza. Od uspona i padova. I na kraju, nastavlja se. Ne odustajes, boris se, trazis resenje i ucis.
Cijeli zivot ucimo. A zivotna skola je najvaznija. Zivot nas uci kako da napravimo prve korake, kako da izgovorimo prvu rijec. Nauci nas kako da istrpimo prvi pad sa bicikla, jer taj pad je bezbolan i priprema za udarce koji nas tek cekaju a koji su snazniji i bolniji. Ljudi su zlobni pa udaraju u dusu, u osjecsnja, vrijedjaju ti emocije a to boli vise od fizickog bola. A ti si jedan od sto koji ne mrzi, koji je naucio da postuje, da ono sto zeli dobije postenim trudom i radom. Pa te zbog toga bace na dno, slone ti zelje i ubiju nade. I onda se razocaras. Pomislis da na svijetu nema mjesta za tebe. Da se ne uklapas.
Ali, ti se tako savrseno uklapas u ovaj ludi svijet. Ti si savrseno zrno prasine u vrtlogu prljavstine. Ti sa razlogom postojis. Ustajes iz nacrnje tame, spreman da se suocis sa losim, da svijetu pokazes da i za dobrog covjeka ima mjesta u ovom losem drustvu. Jer dobar covjek se ne predaje. On ima ogromnu snagu, iskrenu volju, cist obraz a to ni najzlobniji ne mogu pokvariti.

Jednostavno, Novak Djokovic

Promjene su sastavni dio života. Dio su čovjeka. Promjene kreću od samog rođenja a sa njima počinje i borba. Borba za život, za opstanak, za položaj u društvu. Borba je da ne postaneš bezlična osoba, bez ciljeva i želja, koja je samo tu jer je dobila priliku za život. I samo je naša odluka kako ćemo živjeti taj jedan, naš život. Koje ciljeve i želje ćemo staviti na prvo a koje na zadnje mjesto. Samo je naša odluka da li ćemo postati bezlični ili ćemo učiniti nešto po čemu će nas pamtiti.

Kad znamo šta želimo, od sebe, od ljudi, od života, sve je lakse. Znamo kuda da idemo, šta da radimo. Grabiti prema životnom cilju je dug put ali na tom putu postaješ čovjek, shvataš šta je dobro a šta je loše. I nema mjesta za strah. Ne treba se plašiti, ni prepreka ni promjena.

Kada čujete ime NOVAK DJOKOVIĆ, na šta prvo pomislite ? Na novac, slavu, pobjede, putovanja, luksuz ?! Pitamo li se, šta je iza toga, kako je jedan Novak došao do toga. Pomislite na teške i duge treninge, neprestana putovanja, bolove u svakom dijelu tijela. Pomislite na odricanja od porodice, prijatelja, voljene, ponekad i od sebe. Ali, taj čovjek je imao cilj. Znao je šta želi od sebe, šta želi od života. I nije poklekao. Bio je spreman za borbu, za rizik, za poraz. Bio je spreman za uspijeh !

Trebalo je vremena, i snage i volje dok Novak nije postao svjetski broj jedan. Trebalo je pretrpjeti hiljadu poraza za jednu veliku pobjedu. Trebalo je čuti bujicu loših kritika za jednu pohvalnu riječ. Trebalo je proći niz promjena dok nije pronašao sebe, svoju igru, svoj ključ za uspijeh.

I sada je tu, u vrhu, među najboljima, među besmrtnima. On je primjer da promjene donose dobro, da na njima učimo ko smo, zapravo, kako da postanemo bolji ljudi. I možda ćemo i pogriješiti sa nekom odlukom, stati u mjestu i vidjeti da ne idemo naprijed. Pa i zažalićemo ali naučili smo nešto novo. Naučili smo kako ne treba uraditi jedno, da bi drugo uradili bolje.

Kada na životnom putu zastanete i ne budete znali da li da krenete korak nazad ili dva naprijed, sjetite se Novaka. Sjetite se njegovih uspona i padova, svih onih mečeva i poraza koje ste proživljavali zajedno sa njim, gledajući  ga kao ostavlja zadnje atome snage na terenu. Sjetite se svih Novakovih pobjeda, koje ste slavili  dok vam je srce bilo veliko od ponosa. Sjetite se šta je Novaka dovelo do tih pobjeda ! Nije odustao, nećete ni vi. I krenućete dva koraka naprijed, sa stisnutom pesnicom i čeličnom voljom. Jer, ne treba se plašiti života kad znaš šta želiš.

Šta da pročitam u novnama ? Gdje da pročitam novine ?

Čuh nedavno rečenicu "Internet je pojeo novine." Pa, slazem se. A evo i zašto.
Istoriju štamparije i novina ne poznajemo dovoljno ali svima negdje u mislila stoji neki davni vijek i neka davna godina kada je osnovana ta prva štamparija i kada su ištampane prve novine. Šta nam to govori ? Da je stvorena institucija, koja ima porijeklo i istoriju iza sebe. Ali, izgleda da nema budućnost.
Danas su kiosci puni novina, dnevnih, sedmičnih, mjesečnih, sportskih, modnih, dječijih, jeftinih, skupih. I kupuju ljudi novine, zastanu pored kioska da izaberu najdraže, noseći ih pod rukom kući da pročitaju šta je to novo u svijetu i kod nas. Samo, izgubio se čar novina, gubi se njihova namjena. Ujutru, uz prvu kafu, malo ko drži u rukama svežanj papira sa gomilom vijesti, malo ko ide u toalet sa novinama, jer kada se obavlja velika nužda, to se radi, naravno, uz novine, da nije dosadno. Ne, sada sve to radimo sa telefonom, čitamo, saznajemo, sve nam je na jednom mjestu i stalo je u malu mašinu. Ne moraš ići napolje, do kioska, ne moraš svako jutro izdvajati pare za par listova papira. Sve je na telefonu, sve je na internetu.
Ipak, možda je važnije pitanje, šta mi to čitamo u novinama a ne gdje ih kupujemo i kako ih čitamo. Kažu, "žuta štampa". Šta mu to znači ? Nisam dovoljno stručna kada je novnarstvo u pitanju, pa ću možda i pogriješiti u nekim stvarima, ali kada se pomene "žuta štampa", ja prvo pomislim na tračeve. Na sve te pjevačice, manekenke, starlete, glumice, i sve ostale, šta rade, kako žive, s kim žive, kako im je prošao dan. Ne potcjenjujem nikoga, ali previše je pisanog (kucanog) prostora posvećeno tim temama. Slažem se da novine sadrže i zabavnu stranu i da ljudi, i ja, vole pročitati takve vrste tekstova, ali to uzima previše maha, i takve priče postaju glavna tema naše svakodnevnice. Gdje je istorija, kultura, obrazovanje ?! U minimalnom broju riječi, negdje sa strane u nekom listu novina. Pa se pitamo zašto nam nove generacije ne poznaju opštu kulturu, zašto ne uče, zašto su nepismeni.
Prave novine nestaju, blijede pred naletom modernog novinarstva. Prate se trendovi, zaboravljaju se prave vrijednosti. Za par godina, hoće li biti ljudi kojima je čar u rano jutro izaći i prošetati do prvog kioska, kupiti novine i čitati ih uz prvu kafu, dok se sobom širi miris kafe pomiješan sa mirisom svježe štampanih novina ?
I još jedno pitanje, strašnije od prethodnog. Da li će internet "pojesti" književnost ?!

Jednostavno, Novak Djokovic

Nije važno u kojoj zemlji si rođen ako se tvom rođenju neko obradovao, ako si voljen i prije nego što si ugledao svjetlost dana. Ali, za budućnost je važna zemlja u kojoj si se rodio, jer ta zemlja će biti tvoja budućnost, smjernica koja će odrediti tvoje odrastanje, šta ćeš postati u budućnosti, da li ćeš ostati ili ćeš otići. A motiv je potreban i za jedno i za drugo.

Novak je rođen u maloj zemlji, ratovima rušenoj. Odrastajući, upoznao je i zavolio tenis, svjetsku igru u maloj Srbiji. I sa svojih sedam godina shvatio je svoj cilj i želju. Želio je da postane broj jedan i uspio je u tome. Svojom voljom, radom, upornošću, uz pomoć najbližih. Ostao je istrajan i dosljedan.

Ali, otišao je iz Srbije. Dokopao se uspjeha i otišao. Da li mu se to uzima za zlo ? Mišljenja su podijeljena, jedni će reći da je ispravno učinio a drugi da je počinio najveću grešku. Da je iznevjerio svoj narod i otadžbinu prodao zbog para ! Bez subjektivnog stava, reći ću da nema mjesta za osuđivanje i vrijeđanje. Niko od nas nije prošao Novakov put do vrha, nismo koračali stazama njegovog poraza i uspjeha, nismo osjećali posljedice njegovog pada. Nismo osjetili šta ga iskreno raduje a šta ga mučno boli. A šta smo to osjetili ? Osjetili smo, cijela jedna nacija, sreću, iskrenu sreću zbog jednog čovjeka. Zbog čovjeka koji je postigao toliko uspjeha, koji je na svom bojnom polju izvojevao toliko pobjeda. A osjetili smo i tugu. Tugu zbog poraza, koji su nas toliko bolili, zbog kojih smo iskreno patili i suzu pustili.

Zbog jednog čovjeka smo ponosni. Novak je svoju zemlju učinio ponosnim jer nikada nije sakrio ko je i odakle je. Ponosan, pred cijelim svijetom nije se ustručavao reći da je iz Srbije, da je Srbin. Da li mu se u tim trenucima zamjera što je iz te iste Srbije otišao, pitam vas, veliki Srbi, što vrijeđate i osuđujete a nemate pravo ? Nemamo pravo da osuđujemo. Ne moraš da se raduješ, ne moraš da slaviš pobjedu ali ispoštuj. I prećuti zle riječi a priznaj trud, rad i dobre rezultate. Budi fer i korektan.

Patrijarh Pavle je mudro zborio: „Pre nego što počneš suditi o meni i mom životu, obuj moje cipele i idi mojim putem ! Prođi ulice, brda i doline ! Oseti bol i sreću ! Prođi godine kroz koje ja prolazim, padni preko svakog kamena koji se meni našao na putu ! Ustani uvek ponovo i idi istim putem, kao što i ja radim ! I tek mi onda možeš suditi.“

Ućuti, Srbine, kad nemaš šta mudro reći. Ugledaj se na veće i mudrije od tebe. Cijeni ono što imaš, iskaži poštovanje i to samo ako je od srca. Lažnu sreću ostavi za sebe. Budi ponosan jer tvoju zemlju neko predstavlja u pozitivnom svjetlu, što tvoju zemlju ne pominju po pobjedama. Ne rađa se svaki dan dijete koje će znati da će jednoga dana biti broj jedan. Ne rađa se svaki dan šampion. Takvi se, Srbine, poštuju. Takvi pišu istoriju !

~Iz mog pera rijeci~

Blizi se zima. Mrazevi su pokazali svoju moc. Sve je bijelo i sve je ledeno. Zima je u meni. Sve sto je moglo da zagrije moju dusu, nestalo je. Jos su mi suze vrele ali i one su vec pri kraju. Jedno more sam isplakala zbog tebe.
A da li si shvatio moje suze ? Da li su zabolile tvoje srce bar dio kao sto je mene bolilo ? A patila sam svakim dijelom svog tijela. Umirala kada si odlazio. I nestajala.
Sada je zima i u meni. Mraz u srcu i bijelo inje u dusi. Ali, cuvam te opet. Ispod tog leda i mraza, cuvaj za bolje sutra.
Za novo proljece kada ce poveti novi zivot i mi bolji u njemu