Čuh nedavno rečenicu "Internet je pojeo novine." Pa, slazem se. A evo i zašto.
Istoriju štamparije i novina ne poznajemo dovoljno ali svima negdje u mislila stoji neki davni vijek i neka davna godina kada je osnovana ta prva štamparija i kada su ištampane prve novine. Šta nam to govori ? Da je stvorena institucija, koja ima porijeklo i istoriju iza sebe. Ali, izgleda da nema budućnost.
Danas su kiosci puni novina, dnevnih, sedmičnih, mjesečnih, sportskih, modnih, dječijih, jeftinih, skupih. I kupuju ljudi novine, zastanu pored kioska da izaberu najdraže, noseći ih pod rukom kući da pročitaju šta je to novo u svijetu i kod nas. Samo, izgubio se čar novina, gubi se njihova namjena. Ujutru, uz prvu kafu, malo ko drži u rukama svežanj papira sa gomilom vijesti, malo ko ide u toalet sa novinama, jer kada se obavlja velika nužda, to se radi, naravno, uz novine, da nije dosadno. Ne, sada sve to radimo sa telefonom, čitamo, saznajemo, sve nam je na jednom mjestu i stalo je u malu mašinu. Ne moraš ići napolje, do kioska, ne moraš svako jutro izdvajati pare za par listova papira. Sve je na telefonu, sve je na internetu.
Ipak, možda je važnije pitanje, šta mi to čitamo u novinama a ne gdje ih kupujemo i kako ih čitamo. Kažu, "žuta štampa". Šta mu to znači ? Nisam dovoljno stručna kada je novnarstvo u pitanju, pa ću možda i pogriješiti u nekim stvarima, ali kada se pomene "žuta štampa", ja prvo pomislim na tračeve. Na sve te pjevačice, manekenke, starlete, glumice, i sve ostale, šta rade, kako žive, s kim žive, kako im je prošao dan. Ne potcjenjujem nikoga, ali previše je pisanog (kucanog) prostora posvećeno tim temama. Slažem se da novine sadrže i zabavnu stranu i da ljudi, i ja, vole pročitati takve vrste tekstova, ali to uzima previše maha, i takve priče postaju glavna tema naše svakodnevnice. Gdje je istorija, kultura, obrazovanje ?! U minimalnom broju riječi, negdje sa strane u nekom listu novina. Pa se pitamo zašto nam nove generacije ne poznaju opštu kulturu, zašto ne uče, zašto su nepismeni.
Prave novine nestaju, blijede pred naletom modernog novinarstva. Prate se trendovi, zaboravljaju se prave vrijednosti. Za par godina, hoće li biti ljudi kojima je čar u rano jutro izaći i prošetati do prvog kioska, kupiti novine i čitati ih uz prvu kafu, dok se sobom širi miris kafe pomiješan sa mirisom svježe štampanih novina ?
I još jedno pitanje, strašnije od prethodnog. Da li će internet "pojesti" književnost ?!
Istoriju štamparije i novina ne poznajemo dovoljno ali svima negdje u mislila stoji neki davni vijek i neka davna godina kada je osnovana ta prva štamparija i kada su ištampane prve novine. Šta nam to govori ? Da je stvorena institucija, koja ima porijeklo i istoriju iza sebe. Ali, izgleda da nema budućnost.
Danas su kiosci puni novina, dnevnih, sedmičnih, mjesečnih, sportskih, modnih, dječijih, jeftinih, skupih. I kupuju ljudi novine, zastanu pored kioska da izaberu najdraže, noseći ih pod rukom kući da pročitaju šta je to novo u svijetu i kod nas. Samo, izgubio se čar novina, gubi se njihova namjena. Ujutru, uz prvu kafu, malo ko drži u rukama svežanj papira sa gomilom vijesti, malo ko ide u toalet sa novinama, jer kada se obavlja velika nužda, to se radi, naravno, uz novine, da nije dosadno. Ne, sada sve to radimo sa telefonom, čitamo, saznajemo, sve nam je na jednom mjestu i stalo je u malu mašinu. Ne moraš ići napolje, do kioska, ne moraš svako jutro izdvajati pare za par listova papira. Sve je na telefonu, sve je na internetu.
Ipak, možda je važnije pitanje, šta mi to čitamo u novinama a ne gdje ih kupujemo i kako ih čitamo. Kažu, "žuta štampa". Šta mu to znači ? Nisam dovoljno stručna kada je novnarstvo u pitanju, pa ću možda i pogriješiti u nekim stvarima, ali kada se pomene "žuta štampa", ja prvo pomislim na tračeve. Na sve te pjevačice, manekenke, starlete, glumice, i sve ostale, šta rade, kako žive, s kim žive, kako im je prošao dan. Ne potcjenjujem nikoga, ali previše je pisanog (kucanog) prostora posvećeno tim temama. Slažem se da novine sadrže i zabavnu stranu i da ljudi, i ja, vole pročitati takve vrste tekstova, ali to uzima previše maha, i takve priče postaju glavna tema naše svakodnevnice. Gdje je istorija, kultura, obrazovanje ?! U minimalnom broju riječi, negdje sa strane u nekom listu novina. Pa se pitamo zašto nam nove generacije ne poznaju opštu kulturu, zašto ne uče, zašto su nepismeni.
Prave novine nestaju, blijede pred naletom modernog novinarstva. Prate se trendovi, zaboravljaju se prave vrijednosti. Za par godina, hoće li biti ljudi kojima je čar u rano jutro izaći i prošetati do prvog kioska, kupiti novine i čitati ih uz prvu kafu, dok se sobom širi miris kafe pomiješan sa mirisom svježe štampanih novina ?
I još jedno pitanje, strašnije od prethodnog. Da li će internet "pojesti" književnost ?!
Нема коментара:
Постави коментар