Jednostavno, Novak Djokovic

Padnes i ustanes. Vines se do vrha i udaris o tle. I sve tako, ponovo i ponovo. To je igra zivota i nju svaki covjek mora da nauci da igra, da joj se prilagodi.
Svako od nas dozivio je i let i pad, mnogo puta u zivotu, i najboljim i najgorim se desilo jednom. I niko nema tu slobodu da onoga ko je dozivio poraz ili uspijeh, osudjuje ili vrijedja.
U nasoj maloj zemlji nemamo priliku da svaki dan osjetimo ljepotu uspjeha, da se radujemo zbog toga, ucinimo ponosnim i sebe i druge. I u svom tom haosu trazimo nesto, jedno sto ce zablistati u sivilu.
Novak Djokovic je jedna od tih sjajnih stvari.
Malo ko pamti njegov put do vrha, tada je malo ko i vjerovao da ovaj covjek moze da napravi nesto, sve do osvajanja prvog velikog trofeja u Australiji. Pojavio se tada tracak nade da ovaj covjek moze nesto da uradi. I zaista je mogao. Godine truda, rada, odricanja, borbe, pronalazenja sebe, dovelo ga je do visina. Dovelo ga je u istoriju, medju najbolje. Postao je besmrtan. Od prvog velikog trofeja nanizalo je se istih u velikom broju. A Novak Djokovic je obasjao svoju zemlju. Kod svojih zemljaka izazvao osmijehe na licima, ponos u srcu, mogucnost da zaprkose bilo kome sto imaju takvu velicinu, jedno takvo ime kakvo je Novakovo. I uspio je Novak da jedan narod bude ujedinjen kao nikada prije. Uspjeh jednog covjeka postao je uspjeh jedne nacije. Sa dubokog dna vinuli smo se u nebesa.
Sta se desi kada se stvari malo promijene ? Kada se od tog vrha malo udalji i onaj najbolji ? Novak se udaljio malo, samo jedno mjesto iza najboljeg. Ali, i dalje je tu i bori se. Da li treba da mu se zamjera. Bolje je pitati, odakle pravo da mu se zamjeri za bilo sta ? Novak je samo covjek, a covjek se ponekad umori. Umori se i od leta. I nije ovo njegov pad, ovo je let u sredini. Mali predah od svega. Da se vrati jaci i jos bolji. Spreman za nove borbe i trofeje. I ne treba osudjivati, vec ostati uz velicinu i kada je najteze.