Svako od nas zivi svoju bajku. Da ce jednoga dana postati neko i nesto. Postati nekome nesto. I nismo skromni sa nasim zeljama i snovima. Zelimo puno, zelimo naljljepse.
Zivot je bio dobar prema meni. Okruzena srecnom porodicom, puna ljubavi i srece, stekla dobre prijatelje, nekome kome mogu povjeriti strahove i radosti, rasla sam, mastajuci o buducnosti, gdje cu imati svega dovoljno, ni previse ni premalo. Mastala sam o jednom, kome cu povjeriti svoje srce, dati svoja osjecanja, zakleti se na vjecnost i vijernost.
A zivot je opet bio dobar prema meni. Na mom putu, poslao mi je tebe. Neocekivano i nenadano. Djelovalo je prolazno i kratkotrajno a ostace za cijeli zivot. Jer, i kad odrastes, vjerujes u bajke, potajno ali jako i za cijeli zivot ostajes malo dijete koje masta i sanja. Ja moju bajku zivim. Zivim sa tobom. Nasli smo se neocekivano, upoznavali se postepeno i shvatili da jedno smo za drugo. Da se dopunjujemo, razumijemo, da jedno bez drugog ne mozemo. Dio si mene, branim te od loseg, stitim od losih ljudi, ne dam na tebe.
I sta od zivota jos mogu da pozelim. Pomalo svega, sto je potrebno za zivot, u tome sam skromna. Mira i spokoja za nas, puno ljubavi, srece, uspomena na svaki dan naseg zivota. Da si uz mene, da sam kraj tebe. Do kraja. U tome sam i vise nego sebicna.
Нема коментара:
Постави коментар