Koliko poraza do pobjede ? Koliko suza do osmijeha ? Koliko tuge do srece ? Koliko padanja do vrha ? Koliko pitanja do odgovora ?
Dodju ti dani kada si sam sebi tezak, kada zelis pobjeci od ljudi. Zelis pobjeci od ljubavi. Volis i zelis da budes voljen. Da znas da ima neko kome si drag, kome je stalo, ko ti se raduje. Od "volim te", draze su ti rijeci podrske, tisina u kojoj se svrseno razumijete, zagrljaj u kojem si najsigurnija.
A sta ako ta sigurnost zagrljaja, ta ljepota ljubavi postane pritisak ? Sta ako ona postane teret ? Pa vise ne vidis ljepotu, ne vidis ljubav. Kako se izboriti sa tim ?
Znas da je sve iz dobre namjere, da je i to dio ljubavi. Zar i to nije dokaz da imas nekog ko brine za tebe, ko za tebe zeli najbolje ? Da postane dio tvog uspijeha i tvoje srece. Ali gdje je zbog svega toga osmijeh na licu ? Zasto su suze u ocima ? Zasto se u dusi nesto skupilo ?
Toliko pitanja a nigdje odgovora. I gdje odgovor naci ? U drugima ili u sebi ?
A mozda je to samo jedan od teskih perioda, jedan od onih kada upoznajes sebe. Kada odrastas. A tu podrsku i ljubav ne odbacuj. Cuvaj je jer, gore je pitati se poslije, zasto niko nije pored tebe, zasto si najvrednije pustila da ode.
Bar ljubav ne postavlja pitanja.
Нема коментара:
Постави коментар