~Iz mog pera rijeci~

Kazu da je ljubav pokretac svega. Ljubav budi ono najbolje u nama. Slazem se, ljubav je najljepsi osjecaj na svijetu. Ne znam kako je kada te opije droga ali, za  nacin na koji me ljubav opije i omami, ne treba bolja ili jaca droga. Sta je ljepse od osjecaja da si voljen, od saznanja da nekome pripadas i da ti neko pripada. Da ste dva tijela a jedna dusa, dovoljni su vam pogledi da razgovarate, da znate kako razmisljate.
Ali, sta ako ta ista, poletna ljubav, probudi onu tamnu stranu, koja se skriva negdje u nama. I, kad se najmanje nadas, ona se otkrije. Tada nestaje moc ljubavne droge, nema vise lijepe opijenosti i divnog osjecaja. Kao hladan tus, probudis se iz rajskog sna i padas u bezdan nocne more. Boris se, grabis ka vrhu, da se probudis iz najgoreg sna, ali, samo padas, dublje i gore.
Nada je u svemu tome nesto najgore. Ona je tada jedino sto je ostalo kao izlaz. Nada za bolje sutra, da je ona ta koja je otkriti svjetlo u mraku. A ti se boris. Boris se protiv onoga sto si do juce volio, sto ti je bila buducnost, u sta si vjerovao i zaklinjao se.
Ali, izborices se. Zato sto volis zivot. Zato sto vjerujes u bolje sutra. Zato sto znas da je ljubav najljepsi osjecaj. Zato sto znas da postoji neko vrijedan tvoje ljubavi. Otvori oci, otvori dusu, budi hrabra i otrgni se od mraka. Otvori novom danu svoja vrata. Vjeruj u ljude i bolje sutra. Vjeruj u sebe. Sebi si uvijek na prvom mjestu.