A sta ces kada ti ostanu samo uspomene ? Dragi trenuci koji se vise nece ponoviti, kojima se neces radovati prvi put. Sta radis sa tim trenucima ? Zaboravljas li ih ili u oni te uspomene ?
Krademo od zaborava i vremena drage trenutke, drage uspomene pa ih nizemo, kao bisere, u jednu veliku ogrlicu. Sto duza ogrlica, vece je bogastvo. A ima li sta vrednije od sjecanja i onih momenata koje te vrate u bolje dane, u ljepse dane u kojima ima toliko smijeha i srece ? Sjetis se dragih ljudi sa kojima si djelio i dobro i zlo, i srecu i tugu, koji su te naucili necemu, podarili ti novo iskustvo. Toliko toga !
Oni sada nisu tu, iz nekog razloga. Niste blizu, ne pijete jutarnje kafe zajedno, ne dijelite jednu kutiju cigareta, stan ili odjecu. Ne ostajete do zore u gradu, slaveci novi dan, nove ljubavi, oprastajuci se od starih. To su sada prosli dani a vi ste odrasli, postali ste veliki ljudi koji imaju kuce, porodice, nove prijatelje i teme za razgovore.
A bas se stari mogu zaboraviti ? Ne mogu, jer oni su tu negdje, mozda kilometrima daleko, ali su tu. Za vas i uz vas. I mozda necete ostati budni do zore, pijani se vracati kuci uz smijeh i pjesmu ili piti duge kafa ali ostacete prijatelji. Ostacete podrska i utociste jedni drugima, ruka spasa i rijec nade. Vi ste biseri koji su dio jedne ogrlice. A biserinsu vjecni i njihova ljepota ne prolazi.
Нема коментара:
Постави коментар