Odluke. Tako vazne a tako teske. Cijeli zivot svede se na te odluke, prave i pogresne. Rodis se pa odlucuju za tebe. Kako ces se zvati, gdje ces zivjeti, sta ces jesti, piti, kako se oblaciti. A onda odrastes pa odluke donosis sam. Potpuno sam. A toliko se radujes tome, da docekas te godine, da odlucujes za sebe, da odgovaras za sebe. A ne znas da je taj svijet odluka, koliko caroban toliko i zastrasujuc.
Dok odrastas, razmisljas koliko je pogresnih odluka donijeto u tvoje ime, koliko je ljudi oko tebe koji za tebe misle da treba da radis ovo ili ono, ovako ili onako. Svi ti zele najbolje a ti mislis da je to za tebe najgore. I sanjas o danu kada ces svoj zivot uzeti u svoje ruke.
I dodje taj dan. Otrgnes se iz sigurnog gnijezda, pustis iz ruku koje su te do sada vodile. Ostanes sam. Sam sa sobom i svojim odlukama. I mislis da si spreman, da imas plan koji ce sigurno uspjeti. Siguran si da sve drzis u svojim rukama, cvrsto i sigurno. A onda, sve se promijeni i krene putem kojim nisi planirao da krenes.
Suocis se sa realnoscu, sa zivotom koji udara i lomi, koji ne stiti i ne cuva. Zivot te uci, obara i dize, ali te nauci. Nauci te da svaka odluka nije i ne moze biti ispravna, da dok grijesis, ucis, da milion puta moras dotaci dno da bi milion i prvi put dotakao nebo. Naucis da nisi savrsen ali da si poseban jer si ti, jedan jedini medju svim ljudima na planeti i da postoji razlog zasto zivis, zasto si tu gdje jesi.
A odluke. One su tu, ne mozes pobjeci od njih, iza svakog coska, iza svake ulice, i svakom gradu, prate te, vijerno, kao pas. I sta ti ostaje drugo nego da se suocis sa njima. Hrabro i odlucno. I pogrijesices. Mozda ces izabrati pogresnu skolu, pogresan posao, pogresne prijatelje, pogresnu ljubav. I razocaraces se, umoriti od svega ali znaj da tada nije kraj. Odmori malo, sakupi snagu, vrati vjeru u sebe i kreni dalje. Sada si iskusniji, na greskama si naucio, shvatio sta treba i kako. Spremniji si i pametniji za nove odluke. Mudrije odluke.
Нема коментара:
Постави коментар