I ne znas kako je meni. Ne znas koliko je nevrijeme u mojoj dusi. Ti ne znas da pogledas u moju dusu, da vidis koliko se muci i kida.
Ti ne osjecas moju bol. Ne dopire do tebe njena jacina i ostar udarac koji svakim danim jaca i raste. Moja bol je moja, ne zelis da primis pola.
Ti ne vidis moje suze. Ni jedna nije pala na tvoju kozu. Ni jedna te nije dotakla. A moje usne su slane i natopljene suzama. Nisu vise ni vrele, samo su suze. Znak nemoci.
Tuga je. Velika i teska. Rusi me i ne da mi da krenem naprijed. Tuga si ti a ti to ne vidis. Ne osjecas i ne razumijes.
Nisi tu i ne dijelis vise nista sa mnom, ni dobro ni lose. I nemam pravo da te zadrzavam i podmecem ti ova osjecanja.
Zelis da odes. To je tvoj izbor i nemam pravo da se u tudje izbore mijesam. Juce sam mogla, a danas vise ne. Ne zelis to a ja ne mogu da ti kvarim planove. Ti ides od patnje a ja joj pruzam ruke. Svako sebi bira.
A nisam ovo zeljela za nas. Znala sam, znam i sada da smo toliko toga mogli. A sada je kraj, sve se svodi na "mogli smo".
Mozda sam zeljela puno, mozda nemoguce ali sve je bilo iskreno, iz srca. I ove suze, bol i tuga su iz ljubavi, moje ljubavi prema tebi.
Ipak idi, nadji bolje. Zamijeni suze za osmijeh, tugu za srecu, bol za ljubav. A meni ostavi moje. Ja cu se vec snaci
Нема коментара:
Постави коментар