среда, 14. септембар 2016.

~Iz mog pera rijeci~

Tesko je bez zagrljaja koji nekada lijeci sve. Jer, nekada mi cijeli svijet predstavlja tvoj zagrljaj, u isto vrijeme snazan i njezan. Tada znam da sam ja cijeli tvoj svijet.
Tesko je kada nemas s kim razgovarati o danu koji je prosao, o tome da li te nesto muci, o onome sto ti muci dusu. Tesko je kada sam sebi moras biti podrska i utjeha.
Zamisli koliko puta nocu razgovaram sa tobom dok lezim u velikom krevetu, ali sama. Gledam u zid i zamisljam da si tu, pored mene. Osjecam tvoj miris, tvoj dodir ali tebe nema tu. Zamisljam da ces me ujutru probuditi dodirim ili pogledom. Daleko si a previse nedostajes. Nedostajes u svim satima, u svim danima koji dolaze. Ipak, noci su najteze. Ako se zelje ikad ostvaruju, moja zelja je da si tu, da nam noci nisu ogranicene, da nam svaki dan pocinje zajedno. Mozes li mi ispuniti tu zelju ?

Нема коментара:

Постави коментар